“Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.
I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.
Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.” Lk 9, 28b 36
Isus je navijestio svojim učenicima da će u Jeruzalemu biti ubijen. Naravno, to je uzrokovalo prigovore, razočarenje…
Današnji evanđeoski ulomak započinje važnom smjernicom odnosno vremenskim intervalom. Naime, evanđelista zapisa: „Jedno osam dana nakon tih besjeda“ to jest nakon što im je navijestio vlastitu smrt.
Zašto broj osam? Za evanđeliste je tipično da pri govoru o Isusovoj smrti upućuju i na uskrsnuće. Osmi dan je dan Isusova uskrsnuća. Isus ovdje pokazuje koji su to učinci osobe koja prolazi kroz smrt. Nema govora o propadanju, razaranju nego o potenciranju.
„Povede Isus sa sobom Petra“ – Ovaj je učenik predstavljen negativnim nadimkom koji označava njegovu tvrdoglavost – „Ivana i Jakova“. To su najteži učenici koje će Isus povesti sa sobom u najvažnijim trenucima svoga života.
„Te uziđe na goru“ – evanđelista ne označava neko geografsko mjesto nego teološko. Gora je mjesto božanske sfere, božanskog stanja.
„Da se pomoli.“ Tipično za Luku – u najvažnijim trenucima Isusova života predstavlja ga kako se moli. “I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.“ Pokazuje učinke smrti naviještene u prethodnom poglavlju. Smrt ne baca osobu u tamu nego ju svjetlom obuzima. Smrt, kako smo to već rekli, ne uništava osobu nego u njoj oslobađa svu njezinu energiju ljubavi i života. U smrti se događa eksplozija života.
„I gle“ izraz kojim evanđelisti upućuju na nešto neočekivano, iznenađujuće. „dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija.“ Zašto Mojsije i Ilija? Bijahu to likovi koji su u Starom zavjetu razgovarali s Bogom. Mojsije bijaše veliki zakonodavac a Ilija prorok koji je zbog svoje revnosti i žara – pa čak i s nasiljem – prakticirao Mojsijev zakon.
„Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku“ Ovaj izraz „Izlazak“ karakterističan je za Luku. Njime označava oslobođenje koje Isus donosi ljudima. „što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu.“ U svetom gradu Jeruzalemu Isus će biti ubijen i to od najviših predstavnika Boga – religiozne institucije!
A sada evanđelista spominje nešto za nas teško razumljivo: “No Petra i njegove drugove bijaše svladao san.“ Zanimljivo – pred ovakvim događajem učenici spavaju! Zašto? San označuje nerazumijevanje, neshvaćanje onoga što se događa.
„Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega“ – Mojsije i Ilija odlaze od Isusa – „reče Petar Isusu: Učitelju“ – no, u originalnom tekstu nema ove riječi nego pojam „šefe, gazda“ što upućuje na podjarmljenost. Time Luka ocrtava Petra i njegovo shvaćanje Isusa – kao onoga komu se treba podvrgnuti a ne kao Učitelja. Nastavlja Petar: „dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice“. Zašto spominje sjenice? Od tri najvažnija blagdana u Izraelu – Pasha, Pedesetnica i Sjenice – najvažniji bijaše blagdan Sjenica. Bijaše to toliko velik i važan dan da je bilo dovoljno reći „blagdan“ i svi bi znali da se radi o blagdanu Sjenica. Taj blagdan je podsjećao Izrael na oslobođenje iz egipatskog ropstva te se cijeli tjedan živjelo pod sjenicama odnosno šatorima što se i dan danas čini. Razlog tome je Predaja koja govori da će Mesija doći upravo za vrijeme tog blagdana te će se, kao spomen na egipatsko oslobođenje, dogoditi novo oslobođenje Izraela. To je razlog zašto Petar želi napraviti tri sjenice – želi da se Isus očituje kao Mesija.
Petar nastavlja: „jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.“ Kada se spominju tri osobe, tri lika, tada je najvažniji od njih u sredini. A Petar? Za njega Isus nije najvažniji jer je u centar stavio Mojsija – zakonodavca a sa strane Isusa i Iliju kao one koji taj zakon vrše.
Ovakav Petrov stav sâm Luka komentira: „Nije znao što govori.“
„Dok je on to govorio“ – Petar još uvijek priča o onome što ne zna – „pojavi se oblak“ U Starom zavjetu oblak predstavlja aktivnu prisutnost Boga. „i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše.“ Doživješe iskustvo susreta s Bogom – a oni puni straha. Čemu strah? Čudno – kada se Petar prvi put susreo s Isusom prilikom čudesnog ulova ribe, Petar mu je rekao da se udalji od njega jer je grešnik. Sada, pak, kada doživljava iskustvo s Bogom, boji se, pun je straha. Ovim Petrovim reakcijama evanđelista ukazuje koliko religiozna tradicija i ideologija mogu biti prepreka za otkrivanje pravog Božjeg lica.
„A glas se začu iz oblaka“ – glas Boga – „Ovo je Sin moj“ – biti sin ne označava osobu koja ima oca nego koja svom ocu sliči ponašanjem i djelovanjem. Bog zapravo govori da je Isus kao On!
„Izabranik! Njega slušajte!“ – glagol u imperativu.
Prema tome, sa scene nestaje Mojsije, nestaje Ilija. Ostaje samo Isus! I samo Njega treba slušati. Ovo je vrlo vrijedan podatak kojega evanđelista daje prvim kršćanskim zajednicama: Isusa treba slušati i njegovu poruku. Ono što je napisano u Mojsijevim tekstovima i proročkim knjigama treba usporediti s Isusovim naukom: ukoliko je u skladu s Isusovom porukom, treba prihvatiti; ako nije, ne može biti norma ponašanja kršćanske zajednice.
„I upravo kad se začu glas, osta Isus sam.“ Ova šutnja tipična je za Isusove neprijatelje. „Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.“ Zašto nikome nisu ništa rekli? Jer se ne slažu s time. Ostaju pri svom. Oni, naime, žele Isusa prema Mojsijevu zakonu i prema Ilijinoj gorljivosti – ne prihvaćaju drugačijeg Isusa. Ne slažu se s njim i zbog toga šute.
Dug je još put za Isusovu zajednicu, i danas!
PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić
Izvor: >>>